Kruh za cara - Tomislav Beronić

2020-08-23

Novigrad, 1783.

Od sve slave knezova Frankopana ostalo je samo sjećanje na njihovo ime. Sve ostalo razgrabljeno je u godinama nakon smaknuća posljednjeg kneza Frana Krste. Prijatelji i dalji rođaci izumrle obitelji uspjeli su skloniti neke predmete i detalje od dvorskih grabežljivaca. Stotinu godina čuvali su ih i u tajnosti pokazivali jedni drugima skrivajući se od pogleda carevih poslušnika. Među tim rijetkostima bila je mala drvena škrinja s obiteljskim grbovima Frankopana - novijeg nastalog u Ozlju, dva lava koja lome kruh i onog starijeg s Krka, šestokrake zvijezde.

***

Barunica Eleonora, majka Bartola i udovica baruna Ivana Patačića, gospodara nekada frankopanskog dvorca Novigrad, rijetkima je osobama i to samo onima koje su se pred križem zaklele čuvati tajnu govorila o škrinji i onome što je u njoj.

Kneginja Julia di Naro, supruga Frana Krste, poslušala je svog strica velikog inkvizitora i kardinala Francesca Barberinija, te se pravodobno sklonila od carske nemilosti odlaskom prvo u Senj, a potom u Rim. Sa sobom je ponijela i dio obiteljske ostavštine, knjige i papire dokumente svoga muža kako ne bi pale u ruke Johanu Herbersteinu, karlovačkom generalu i otvorenom neprijatelju knezova Frankopana. Malu drvenu škrinju s receptima frankopanskog kruha darovala je Julijani, kćeri svog pokojnog djevera Juraja Tražačkog, a ona ga na samrtnoj postelji povjerila časnoj sestri koja ju je odnijela u samostan na Kamenskom. Nakon što je barun Stjepan Patačić, kupio i obnovio frankopanski dvorac Novigrad jedna je redovnica potajice donijela i predala barunici Eleonori škrinju s frankopanskim grbovima, uz napomenu da je se time Frankopani, utemeljitelji samostana Kamensko, simbolički vraćaju svojoj kući.

***

Najava dolaska cara Josipa II. i zadržavanje preko noći u obnovljenom dvorcu Novigrad nekoliko je tjedana zadavala je velike brige Eleonori Patačić, udovici baruna Stjepana. S druge strane njezin mladi sin Bartol, koji se tek počeo brijati, bio je ushićen.

Car se, pak, osobno želio uvjeriti u kvalitetu nove ceste za Senj, po njemu nazvane Jozefinskom, gradnju koje je osobno potaknuo i platio.

Prema protokolu nametnutom od strane carskog dvorjanina jedina uloga domaćina bila je pripremiti smještaj za visokog gosta i njegovu pratnju. Hranu za cara spremali su njegovi kuhari, a jedino što su domaćini mogli simbolično staviti na stol bio je kruh kojega je car inače jeo vrlo rijetko. Takav izraz nepovjerenja barunica jesmatrala uvredljivim, iako to ničime nije pokazala.

Dvojica kuhara u pratnji dva vojnika stigla su u dvorac Novigrad dan uoči carevog dolaska. Pregledali su kuhinju i raspoložive namirnice te se mrzovoljno odmahujući glavama bacili na posao. Sutradan ujutro barunica im je osobno donijela recept za tradicionalni kruh, kako ga je nazvala, i skicu njegovog izgleda. Stariji kuhar je, pročitavši ga, potvrdio da recept nije previše zahtjevan te da će ga napraviti točno kako je napisano.

Tek što su sjeli za stol dvije djevojke u narodnim nošnjama prišle su čelu stola i ispred cara ostavile veliki okrugli kruh ukrašen pleterom i šestokrakom zvijezdom.

- Ovaj mi kruh izgleda kao da nosi nekakvu simboliku. - car se malo nagne prema barunici Eleonori.

- Vašem Veličanstvu ništa ne može promaknuti. - odgovori mu baršunastim glasom. - Radi samo u posebnim prigodama i prema tradicionalnom receptu. Od kako je obnovljen ovaj dvorac napravljen je samo jednom i tada ga je lomio moj pokojni muž, barun Stjepan.

- Kako to mislite - lomio? - zainteresirano se zagleda u ukrase na kruhu.

- Tradicionalno, ovaj kruh glava porodice lomi rukama i uz blagoslov ga podijeli svima za njegovim stolom. - barunica se lagano okrene prema caru i blago nakloni. - Bila bi nam velika čast da Vaše carsko i kraljevsko veličanstvo, prema našim starim običajima koje baštini ovaj dvorac, blagoslovi i prelomi ovaj kruh.

- Postoji li neka forma blagoslova. - po glasu se osjetilo da prihvaća njezinu ponudu. - Možda neka molitva?

- Koliko je meni poznato uvijek je korištena jedna ista rečenica. - nagne se prema caru. - Ali je izgovaraju samo muškarci na hrvatskom jeziku, pa je ne bih glasno izgovarala. Bilo bi to protivno tradiciji.

- Znam pomalo hrvatski. - car joj se nasmiješi. - Šapnite mi.

Barunica se nagne prema caru i tiho, tako da nitko ne čuje, uputi ga u ritual lomljenja kruha. Car je sa smiješkom zadovoljno kimnuo glavom nekoliko puta. Potom se ustao i s obje ruke podigao kruh. Svi prisutni su ustali sa svojih mjesta.

- Blagoslovi Gospodine ovaj kruh i one koji će ga blagovati. - polako izgovori na hrvatskom, pogledavajući u barunicu koja ga je  bodrila kimanjem i osmjehom, i prelomi ga napola.

- Vaše Veličanstvo je to savršeno uradilo. - barunica pohvali cara.

- Što još nalaže tradicija? - upita držeći prelomljeni kruh u rukama.

- Običaji su se vremenom mijenjali. - domaćica spremno i glasno odgovori. - Kruh je domaćin lomio na manje komade i svatko za stolom je uzeo jedan i zahvalio se naklonom svom gospodaru i time odao počast svima onima koji su ga lomili od davnina.

- Onda neka tako bude i večeras. - car prihvati, brzo prebroji koliko je osoba za stolom i izlomi kruh na dovoljan broj komada.

Djevojke su kruh podijelile sudionicima večere, i svaki se, kako ih je uputila barunica Eleonora, naklonio caru. Večera je mogla početi.

Barunica je promatrala izraze lica i komentare onih koji su kušali kruh. Baš nitko nije krio da je ugodno iznenađen. Netko je glasno rekao da ništa slično još nije kušao.

- Izgleda da se ovaj Vaš kruh svima sviđa. - car uzme u ruku svoj komad, otkine za jedan zalogaj i pomiriši. - Sviđa mi se miris. Sad ćemo probati i kakav je okus.

Žvakao ga je polako ne skrivajući zadovoljstvo. Prije negoli je progutao razmijenio je poglede s nekoliko osoba za stolom.

- Uistinu posebno. - s poštovanjem se obrati barunici. - Gotovo kao kolač, ali je ipak kruh. Ovo bi se trebalo posluživati na dvoru u  Beču. Kako je mojim kuharima ovo ostalo nepoznato?

- Recept je jako star i prenosi se iz generacije u generaciju. - domaćica je polaskano odgovorila. - U pravilu ga nasljeđuje snaha najstarijeg sina. Kada se Bartol oženi, osobno ću ga predati njegovoj ženi.

- Da li bih od Vas tražio previše da mi pokažete taj recept? - car se nasmiješi barunici.

- Vaša je želja za mene zapovijed, Vaše Veličanstvo. - barunica se lagano nakloni, pozove svoju sluškinju i naloži joj da donese škrinju. - Ipak, nadam se da ćete mi dozvoliti da recept ne predajem nikome iz svoje ruke jer mi je suviše dragocjen. Ali ako želite mogu Vam napraviti prijepis.

- Neka bude tako. - sve ga je ovo očito zabavljalo. - Čak ga ni ja neću uzeti u svoje ruke.

- Na Vas se to, naravno, ne odnosi, Vaše Veličanstvo. - barunica obori pogled.

Nakon što je sluškinja donijela škrinju, barunica je otvori i caru jedan po jedan pokaže pet listina.

- Najstariji recept pisan je glagoljicom. - govorila je glasno da su je svi u dvorani jasno mogli čuti. - Prijepisi na latinicu, hrvatsku i vlašku ćirilicu nastali su naknadno. Tu je i jedan prijepis goticom na njemačkom jeziku. Svi su oni gotovo identični. Razlika je tek u nekim detaljima koji su se prilagodili vremenu u kojemu je prijepis nastajao, jeziku koji se kroz stoljeća mijenjao, a i ukrasima koje je svaka domaćica radila prema svojoj želji. 

- Vrlo zanimljivo. - car je pažljivo gledao u njemački tekst. -

Prihvaćam Vašu ponudu da za potrebe moje kuhinje napravite jedan prijepis. Neka bude latinicom i na njemačkom jeziku.

- Imat ćete ga sutra prije polaska. - obeća barunica. - Bit će mi čast da se ovaj kruh priprema na dvoru.

***

Barunica Eleonora saznala je nakon nekog vremena da njemački prijepis recepta za frankopanski kruh nikada nije stigao na bečki dvor. Navodno ga je car još negdje na putu prema Senju bacio u ognjište. Netko iz njegove pratnje, rečeno joj je u povjerenju, prepoznao je grbove knezova Frankopana na škrinji koja joj je povjerena na čuvanje.

Fotografija: lako.com.hr