Prvi knez - Tomislav Beronić

2020-09-22

Kaštel Gradec, otok Krk, 1133.

U posljednjih petnaest godina dužd Michieli već je po tko zna koji put prokleo dan kada je prihvatio vojnu pomoć Dujmovih boraca u borbama kod Krka. Iskusni hrvatski ratnici s lakoćom su razbili neprijateljske redove u trenutku kada su, prema riječima samoga biskupa, već počeli svoj krvavi pir.

U to vrijeme na otoku Krku bilo je više kaštela kojima su vladali neprestano sukobljeni lokalni plemići. Mlečani su lukavo poticali sukobe među njima i time učvršćivali svoju vlast nad neobuzdanim Hrvatima. Među rijetkima koji su vješto izbjegavali mletačka lukavstva bio je Dujam, gospodar utvrde Gradec. O njemu se malo znalo, a puno govorilo. Neke su priče graničile s legendama, poput onih da se kao vitez borio u Svetoj Zemlji, ili da je u dosluhu s gusarima, pa čak i da je on sam gusarski kapetan koji ne ostavlja žive svjedoke svojih bitaka. U prilog tim pričama išla je i zavidna ratnička vještina njega osobno, ali i njegovih suboraca. Bili su iznimno precizni sa strijelama, vješti s kopljima i nepobjedivi s mačevima. Takvu vještinu naprosto su morali steći negdje drugdje, a ne na relativno mirnom otoku Krku.

U znak zahvalnosti što je spasio od smrti ne samo biskupa, već i brojne Mlečane koji su se u vrijeme napada zatekli u gradu Krku, te što je vojno pomogao osigurati mir na cijelom otokom, dužd je ponudio Dujmu da u ime Serenissime preuzme dužnost kneza grada i otoka Krka. Bilo je to godine 1118. Već sljedeće godine dužd je prvi puta prokleo Dujma. Tada mu je, umjesto danka od deset zlatnih  libra, knez Krčki poslao diplomatsko pismo s obrazloženjem da je trošak zaštite i zbrinjavanja mletačkih trgovačkih brodova iznosio dvanaest zlatnih libra. Uz pismo su bile priložene i izjave kapetana brodova kojima je pružena pomoć i zaštita. Za to mu je dužd morao biti zahvalan iako se osjećao prevarenim. S druge strane, zdrav razum govorio je da je Dujma bolje imati za saveznika nego za neprijatelja.

***

Na bučnu najavu stražara kneginja Marija uputila se u dvorište dočekati svoga muža. Pogledi su im se sreli čim je knez stupio unutar zidina Gradeca. Smrknuto lice nagoviještalo je loše vijesti. Pozdravila ga je čvrstim zagrljajem.

- Kako je prošlo vijećanje? - glas joj je podrhtavao. - Kakve su nam obveze natovarili na pleća?

- Samo vijećanje prošlo je dobro. - kimne i krene prema drvenim stubama u svoje odaje. Kneginja ga prihvati ispod ruke i krene u korak s njim. - Dogovorili smo se kako ćemo obnoviti gradske zidine. Zatim sam predložio da u svakom selu podignemo crkvu i pozovemo benediktince. Svi su to pozdravili. I gospodari kaštela i župnici i sam biskup Dominik. I to pred mletačkim poslanicima.

- Što Mleci imaju govoriti na našem vijeću? - trgne se i zabrinuto pogleda u Dujma. - Obnova gradskih zidina naša je stvar.

- Nisu govorili na vijeću. - knez odlučno odmahne glavom. Nastave koračati uza stube. - Znaju jako dobro da im to ne bismo dozvolili. Samo su šutjeli i slušali, ako su išta razumjeli. Siguran sam da im je biskup nakon vijeća sve ispričao. Ali to nije ono što me brine.

 Ispred kneževe sobe dočekala ih je sluškinja. Lagano je pokleknula i pognula glavu. Kneginja zakorači u sobu, priđe stolu, napuni pehar vinom i okrene se prema mužu. Dujam prihvati pehar.

- Stanka... - okrene se prema sluškinji koja je stajala kod dovratka. - Pozovi mi Bartola i Vida. I neka nas nitko ne ometa dok ne završimo razgovor.

Sluškinja se opet nakloni, izađe i zatvori vrata.

- Slutim da je nešto loše. - nije se mogla suzdržati. - Vidim to na tebi. Reci mi...

- S Mlecima i biskupom razgovarao sam prije vijeća. - otpije gutljaj i glasno otpuhne. - Serenissimi nije prihvatljiv naš zahtjev za pokrivanje troškova obnove gradskih zidina. Pozivaju se na ugovor prema kojemu je to njihov trošak samo u slučaju napada nekog od kraljeva, ali ne prihvaćaju da su napadači plaćenici ugarskog kralja Bele, već ih smatraju običnim gusarima.

- Dobro. - kneginja kimne. - O tome smo razgovarali i na to smo bili spremni i prije. Zbog toga sigurno nisi zabrinut.

Dujam nagne pehar i iskapi ga, te ga odmah ponovno napuni.

- Traže Vida za taoca. - izbaci iz sebe. - Došli su po njega i vode ga u Veneciju. Odbiti takav zahtjev bilo bi ravno objavi rata, a to si nikako ne možemo priuštiti. Uz nas bi stalo možda pet ili šest kaštela, a ostali... Ne vjerujem da bi se okrenuli protiv nas, ali sigurno se ne bi sukobili s Mlečanima.

Kneginja priđe mužu sasvim blizu i položi mu dlan preko usana. Dujam ju zagrli oko struka. Nekoliko trenutaka šutke se gledaju.

 - Mislila sam da traže puno više. - izgovori s olakšanjem. - Ovo možemo preokrenuti u svoju korist.

Knez ju začuđeno pogleda. Prije negoli je stigao išta izgovoriti, začuju kucanje na vratima. U sobu uđu dva dječaka. Kneginja odmahne rukom prema sluškinji, na što ona pognute glave zatvori vrata ostavivši obitelj nasamo.

Zagrlivši sinove, knez im pokaže na klupu do kamina, a sam sjedne u svoju veliku stolicu obloženu krznima.

- Otac se upravo vratio iz Krka. - majka je naizmjence pogledavala u sinove i muža. - Dogovorio je da Bartul neko vrijeme boravi u Mlecima.

Dječaci su zbunjeno pogledavali jedan u drugoga. Dujam se na spomen Bartula trgne i pogleda prema ženi. Ona mu mimikom lica poruči da je ne prekida. U neprilici prinese pehar ustima i polako otpije gutljaj.

- Bartul će biti gost na duždevom dvoru, što je velika čast. - Kneginja mirno priđe starijem sinu. - Naučit ćeš latinski, upoznat ćeš mletačke velikaše i trgovce, a s vremenom ćeš se uključiti i u trgovinu soli, vinom i uljem koje tamo prodajemo. Bit ćeš poslanik naše obitelji u Mlecima.

Bartul se na njezine riječi ponosno uspravi. Mati ga pogladi po kosi.

- Možda ćeš upoznati i neku zgodnu mladu damu. - uputi mu veseli pogled. - U Mlecima ima puno lijepih djevojaka. Barem jedna od njih čeka baš tebe.

- Mama... - uzvrati joj odmahujući glavom. Brat ga lagano bubne šakom u rebra.

- Bartul će oženiti Mlečanku. - počne ga zadirkivati. - Bartul će...

- Dosta! - zagrmi Dujam. Vid se uplašeno povuče duboko u klupu. - A kako bi bilo da u Mletke, umjesto Bartula, pošaljemo tebe?

Dječak poskoči s klupe, pritrči majci i čvrsto je zagrli.

- Ne želim ići u Mletke... - zajeca u skutima njezine haljine. - Mama... Želim ostati doma...

Kneginja zagrli sina i mrko pogleda u muža.

- Otac ne misli tako. - poljubi ga u kosu. - Rekao je to zato da prestaneš zadirkivati Bartula. To nije bilo lijepo. Bartul je tvoj stariji brat. On te puno voli i znam da i ti voliš njega. Hajde sad... Idi s njime i pomozi mu da se spremi za putovanje.

- A kad putujem? - Bartul upitno pogleda u oca.

- U nedjelju ćemo otići u Krk na svetu misu kod biskupa Dominika i po njegov blagoslov. - Dujam izgovori mirnim i sigurnim glasom. - Ako more bude mirno, možda ćete isploviti istog dana popodne. A možda i prenoćimo tamo, pa krenete ujutro dok je bonaca.

Bartul ustane i šutke se uputi prema vratima. Vid se odvoji od majke i potrči za njime.

- Znam da nije uobičajeno davati za taoca prvog sina. - kneginja izgovori nakon što su se vrata zatvorila. - Ali Vid je naprosto premlad da sada ode od kuće. Tek mu je jedanaest godina i... to naprosto ne bih mogla podnijeti. On je još pravo dijete.

- Shvatio sam. - Dujam kimne i otpije dugi gutljaj. - Ne odmah, ali sam shvatio.

- A Bartul je - priđe mužu i klekne pred njega položivši mu glavu u krilo - skoro muškarac. Uskoro će šesnaest ljeta, a već mu raste brada i viši je od svojih vršnjaka. Skoro kao ti. Jahao je i plovio s tobom. Imam vjere u njega da će se snaći tamo u Mlecima.

- I to sam shvatio. - nježno primi ženu za bradu, podigne joj glavu i poljubi je. - I znam što mi je činiti. Neće moji sinovi ostati u Veneciji.

- Što si smislio? - kneginja Marija uputi mu pogled pun nade.

- Kad Vid dođe u njegove godine, kad malo stasa... - nasmiješi se ženi - kad bude kao što je Bartul sada, onda ću ih zamijeniti. Odvest ću Vida u Mletke i vratiti Bartula doma, da ga pripremimo za dan kada će zauzeti moje mjesto.

- Ostavit ćeš Vida u Mlecima? - razočarano ga pogleda. - Našeg malog Vida?

- Neću ga ostaviti. - zvučao je odlučno kao pred bitku. Poznavala je tu boju glasa. - Bit će tamo neko vrijeme da upozna Mletke. Isto kao i Bartul. Neka uči i vidi nešto drugačije. To će mu samo koristiti. A onda ću ga zamijeniti za biskupa ili nekog od mletačkih velikaša kojega će zarobiti gusari. S njima smo uvijek našli zajednički jezik. Kad dužd otkrije, ako ikada otkrije, da smo u tajnom savezu s njima svih ovih godina, mi ćemo biti spremni.